DRAMSKI JUNACI VILIJAMA ŠEKSPIRA
JUNACI TRAGEDIJA
Hamlet (Hamlet)
Neodlučan i kontemplativan: Vođen dubokim intelektualizmom i moralnim dilemama, Hamlet neprestano analizira svoje postupke, zbog čega odlaže osvetu očevog ubistva.
Melanholičan i opterećen: Nosi težak teret lažnog ludila, unutrašnjih previranja i razočaranja u ljudsku prirodu, stradajući u opštem tragičnom raspletu na dvoru.
Magbet (Magbet)
Nezajažljivo slavoljubiv: Hrabar ratnik čija ga prekomerna ambicija, podstaknuta proročanstvom i ženinim nagovorom, vodi u zločin.
Mračni unutrašnji pad: Nakon ubistva kralja, tone u paranoju, surovost i moralnu propast, gubeći osećaj za ljudskost sve do konačne pogibije.
Lejdi Magbet (Magbet)
Manipulativna i nepokolebljiva: Pokretačka snaga iza prvog zločina, bezobzirna i uverena da su joj emocije prepreka do moći.
Slomljena krivicom: Njena čvrstina je samo prividna; razjedajuća griža savesti dovodi je do ludila, mesečarenja i na kraju samoubistva.
Kralj Lir (Kralj Lir)
Tašt i naivan: Vladar zaslepljen laskanjem koji odbacuje jedinu kćerku koja ga zaista voli (Kordeliju), a vlast predaje ćerkama koje ga izdaju.
Tragično prosvetljen: Kroz strašnu patnju, gubitak razuma i lutanje po oluji shvata svoje zablude, ali prekasno da bi izbegao potpunu tragediju.
Jago (Otelo)
Proračunat i bezosećajan: Jedan od najpoznatijih negativaca u književnosti, vrhunski psihološki manipulator koji dela iz čiste pakosti i zavisti.
Hladni režiser tuđe propasti: Bez trunke kajanja koristi tuđe slabosti kako bi uništio Otela i Dezdemonu, držeći sve konce u rukama do samog kraja.
Otelo (Otelo)
Plemenit, ali lakoveran: Vrhunski vojskovođa velike časti i strasti, ali iznutra nesiguran zbog svog porekla i položaja u društvu.
Žrtva ljubomore: Zbog nemogućnosti da prepozna Jagovu zlu nameru, dopušta da mu sumnja pomrači razum, što ga vodi do ubistva voljene žene i samoubistva.
Dezdemona (Otelo)
Čista i odana: Simbol nevinosti, nepokolebljive ljubavi i dobrote koja odbija da veruje u zlu prirodu drugih.
Tragična žrtva: Njena bezazlenost i odanost bivaju pogrešno protumačene, pa strada ni kriva ni dužna od ruke sopstvenog muža.
Romeo (Romeo i Julija)
Impulsivan i strastven: Mladić vođen čistom, silovitom emocijom koja ne poznaje granice ni posledice.
Sklon ekstremima: Lako prelazi iz duboke melanholije u euforičnu ljubav; njegova brzopletost direktno uzrokuje tragični nesporazum na kraju.
Julija (Romeo i Julija)
Mlada, ali izuzetno hrabra: Iako ima samo četrnaest godina, pokazuje izuzetnu zrelost, odlučnost i spremnost da se suprotstavi porodici radi ljubavi.
Beskompromisna: Njena privrženost Romeu je potpuna, a tragični kraj prihvata svesno i neustrašivo kada shvati da je on mrtav.
JUNACI KOMEDIJA
Ser Džon Falstaf (Henri IV, Vesele žene vindzorske)
Šekspirov najvoljeniji komični lik. Hedonista, pijanica, kukavica, ali i nemoguće šarmantni duhovitac i filozof svakodnevnog života, Falstaf unosi neverovatnu životnu energiju i uvek pronalazi način da opravda svoje mane.
Šajlok (Mletački trgovac)
Izuzetno kompleksan lik koji balansira na granici između negativca i tragične žrtve. Kao jevrejski zelenaš u neprijateljskom hrišćanskom društvu, njegov čuveni govor o jednakosti („Zar Jevrejin nema oči?“) daje duboku, gorku i ljudsku dimenziju ovoj komediji.
Rozalinda (Kako vam drago)
Kraljica Šekspirovih romantičnih komedija. Pametna, duhovita i preduzimljiva, Rozalinda se prerušava u muškarca i iz šume Arden preuzima potpunu kontrolu nad sopstvenom sudbinom i ljubavnim igrama, vodeći ostale likove kroz zaplet.
Beatris (Mnogo vike ni oko čega)
Poznata po oštrom jeziku, brzinama uma i intelektualnim nadmudrivanjima sa Benedikom. Beatris je samostalna i neobično moderna heroina koja odbija da se potčini tradicionalnim očekivanjima o ženskoj poslušnosti.
Pak / Robin Dobrić (San letnje noći)
Vragolasti vilenjak koji pokreće zaplet ove fantastične komedije. Sa svojim magičnim nestašlucima, omaškama i čuvenom rečenicom „Kakve su budale ovi smrtnici!“, Pak je utelovljenje same prirode pozorišne iluzije, magije i igre.
- Pokretač zapleta: Pak po Oberonovom naređenju sipa magični ljubavni sok u oči usnulih ljubavnika, ali greškom pomeša identitete i stvara potpunu ljubavnu zbrku u šumi.
- Šaljivdžija i transformator: Uživa u zbijanju šala sa ljudima. Najpoznatiji primer je kada seoskom glumcu Vratilu (Bottom) zamenjuje glavu magarećom.
- Karakter: On nije zlonameran, već je detinjast, nestašan i zabavlja ga ljudska glupost, što opisuje svojom čuvenom replikom: "Gospode, što su ovi smrtnici ludi!" (Ili - kakve su budale ovi smrtnici)
- Veza sa publikom: Na samom kraju predstave, Pak izlazi pred publiku i izgovara čuveni završni monolog. U njemu poručuje gledaocima da, ako im se predstava nije svidela, sve shvate samo kao jedan običan san.
Коментари
Постави коментар