KNJIŽEVNOTEORIJSKA ANALIZA Franc Kafka je jedan od ključnih autora modernizma, a "Proces" (1925) predstavlja njegovo najpoznatije delo, koje kroz hermetičnu, simboličnu i nadrealnu narativnu strukturu otelovljuje egzistencijalnu teskobu i krizu identiteta pojedinca suočenog sa apsurdnim i nedokučivim sistemima moći. Roman se može analizirati iz različitih književnoteorijskih perspektiva, uključujući egzistencijalizam, strukturalizam, poststrukturalizam, psihoanalitičku i sociološku kritiku. Egzistencijalistička interpretacija Iz egzistencijalističke perspektive, "Proces" je priča o apsurdnoj i neshvatljivoj krivici koja progoni glavnog junaka, Jozefa K. Njegov život se menja kada saznaje da je optužen, ali mu nikada nije objašnjeno zašto. Kafka ovde anticipira ključne ideje egzistencijalističke filozofije koje će kasnije razviti Sartr i Kami, posebno ideju apsurdnog postojanja. Jozef K. pokušava da pronađe racionalno objašnjenje u svetu u kojem racionaln...
Postoje trenuci u životu koji izgledaju beznačajno dok se dešavaju. A onda, as time goes by, postanu veći od epoha, značajniji od godina, jači od celih decenija. Ne znamo kada će naići. Ne pišu se unapred, ne javljaju se trubom ni fanfarama. Obično dođu tiho — na klupi pored mora, u vreloj noći koja miriše na so, smolu i mladost. Bilo je to pre četrdeset leta. Dubrovnik. Nas trojica, studenti, ranjivo mladi i moćni u svojoj nevinosti prema svetu. Dvojica sa Poljoprivrednog fakulteta i ja, budući novinar, profesor književnosti i tragač za smislom. Gitara u krilu, pesma u glavi, srce koje još uvek veruje da je svet šansa, a život obećanje. Sedeli smo noću satima na toj jednoj klupi, ona je postala naše pozorište, naša bina, mesto susreta sa sobom i sa drugima. Ljudi su dolazili i odlazili. Pridružila su nam se i još dvojica momaka iz Beograda — jedan će postati moj kolega, drugi reditelj kojeg će gledati hiljade. Tada smo svi bili isti — nasmejani, nesigurni, neiskusni, pu...
U svakom postupku odlučivanja — bilo da se odvija u preduzeću, u okviru porodice, ili u nekoj formalnijoj instituciji — postoji elementarna obaveza: oni koji odlučuju moraju biti temeljno i pravovremeno upoznati sa svim relevantnim činjenicama. Ne samo iz formalnih razloga, već zato što su ljudske sudbine previše krhke da bi zavisile od nečijeg neznanja, brzopletosti ili, još gore, predrasuda. U praksi se, međutim, često dešava upravo suprotno. Oni koji odlučuju dobiju materijale dan ranije, uoči sastanka, ročišta ili sednice, na kojoj treba da zaključe šta je istina, a šta nije. U takvim okolnostima, o kakvoj se istini uopšte može govoriti? Još je opasnije kada optužbe deluju uverljivo samo zato što su podržane nekom internom hijerarhijom ili društvenim autoritetom. A da li se iko tada zapita: šta ako je sve to neodrživo, ne samo logički, već i pravno? Šta ako je nečija reč teža samo zato što se nalazi na „pravoj“ poziciji? Šta ako je optužba rezultat ličnih netrpeljivosti...
"Alan Ford" - nikad aktuelniji!
ОдговориИзбриши