KNJIŽEVNOTEORIJSKA ANALIZA Franc Kafka je jedan od ključnih autora modernizma, a "Proces" (1925) predstavlja njegovo najpoznatije delo, koje kroz hermetičnu, simboličnu i nadrealnu narativnu strukturu otelovljuje egzistencijalnu teskobu i krizu identiteta pojedinca suočenog sa apsurdnim i nedokučivim sistemima moći. Roman se može analizirati iz različitih književnoteorijskih perspektiva, uključujući egzistencijalizam, strukturalizam, poststrukturalizam, psihoanalitičku i sociološku kritiku. Egzistencijalistička interpretacija Iz egzistencijalističke perspektive, "Proces" je priča o apsurdnoj i neshvatljivoj krivici koja progoni glavnog junaka, Jozefa K. Njegov život se menja kada saznaje da je optužen, ali mu nikada nije objašnjeno zašto. Kafka ovde anticipira ključne ideje egzistencijalističke filozofije koje će kasnije razviti Sartr i Kami, posebno ideju apsurdnog postojanja. Jozef K. pokušava da pronađe racionalno objašnjenje u svetu u kojem racionaln...
Пише: Милан Станковић, проф. југословенских књижевности и опште књижевности. Бор Odnos između moralnosti i zakonitosti jedno je od fundamentalnih pitanja filozofije, prava i književnosti. Da li je ono što je zakonito ujedno i moralno? Može li nešto biti duboko nemoralno, a ipak u okvirima zakona? Može li se pojedinac osloniti isključivo na pozitivno pravo i u njemu pronaći pravdu, ili su istinski pravedna dela često ona koja izlaze izvan zakonskih okvira? Ova pitanja nisu samo akademske spekulacije – istorija, književnost i filozofija pružaju nam primere u kojima se zakon pokazao kao instrument nepravde, a moral kao snaga koja menja svet. Pravo, moral i njihova neprekidna tenzija Filozof Hans Kelzen, tvorac pravnog pozitivizma, tvrdio je da se pravo ne sme mešati sa moralom. Prema njemu, zakon postoji nezavisno od etičkih vrednosti, i njegova snaga ne zavisi od toga da li je moralan ili ne. S druge strane, prirodnopravna tradicija, od Cicerona do Ronalda Dvorkina, insistira...
Postoje trenuci u životu koji izgledaju beznačajno dok se dešavaju. A onda, as time goes by, postanu veći od epoha, značajniji od godina, jači od celih decenija. Ne znamo kada će naići. Ne pišu se unapred, ne javljaju se trubom ni fanfarama. Obično dođu tiho — na klupi pored mora, u vreloj noći koja miriše na so, smolu i mladost. Bilo je to pre četrdeset leta. Dubrovnik. Nas trojica, studenti, ranjivo mladi i moćni u svojoj nevinosti prema svetu. Dvojica sa Poljoprivrednog fakulteta i ja, budući novinar, profesor književnosti i tragač za smislom. Gitara u krilu, pesma u glavi, srce koje još uvek veruje da je svet šansa, a život obećanje. Sedeli smo noću satima na toj jednoj klupi, ona je postala naše pozorište, naša bina, mesto susreta sa sobom i sa drugima. Ljudi su dolazili i odlazili. Pridružila su nam se i još dvojica momaka iz Beograda — jedan će postati moj kolega, drugi reditelj kojeg će gledati hiljade. Tada smo svi bili isti — nasmejani, nesigurni, neiskusni, pu...
"Alan Ford" - nikad aktuelniji!
ОдговориИзбриши