Avanture iz kulture

"Nikad nije bio bogat onaj koji ima para, već onaj sa duhovnim kvalitetima!" (Pri čemu kvalitet života uopšte nije važan, kao ni uloženi rad i sposobnosti. Ništa se ne može meriti sa duhovnim bogatstvom!)

Truman Berbank (Džim Keri) je prva beba koju je korporacija usvojila, ni manje ni više, za potrebe rijaliti programa. Truman je glavna zvezda najgledanije televizijske emisije na planeti, koja nosi njegovo ime i svaki trenutak njegovog života, od trenutka kada je rođen, snima se i prenosi na televiziji. Međutim, najveći problem je što je Truman jedini koji to ne zna i njegov život se zapravo odvija u velikom filmskom studiju, za koji Truman veruje da je stvarni svet. Da stvar bude zanimljivija, svi ljudi koji ga okružuju su glumci i statisti, a svaki trenutak njegovog života i okruženja je strogo isceniran, a da on toga nije svestan. Ali, zbog tolike izveštačenosti i kalkulacije oko njega, u Trumanu počinje da radi crv sumnje... "Trumanov šou" je američka satirična naučnofantastična psihološka komedija-drama iz 1998. godine u režiji Pitera Vira, u produkciji Skota Rudina, Endrua Nikola, Edvarda S.

Robert Redford i Lena Olin glume u strastvenoj romantičnoj avanturi reditelja Sidnija Polaka (nagrađenog Oskarom) u mestu koje se nekada zvalo „najseksi grad na svetu“.  Vrhunski poker igrač Džek Vajl (Redford) pokušava da postigne veliki rezultat u Havani 1958. godine, raju za kockare i one željne svakog zadovoljstva. Kuba se, međutim, zbog ogromnih antagonizama, korupcije, siromaštva, društvenih nepravdi, prostitucije koja cveta usled nemaštine većeg dela naroda, tada nalazi na ivici revolucije. Džekov plan svakako ne uključuje zaljubljivanje u Robertu (Olin), prelepu, zagonetnu ženu revolucionara Artura Durana (Raul Džulija). Nakon što Artura uklanja policija (kako će se ispostaviti - lažna informacija), Džek se približava Roberti, i rasplamsava se strast koja preti njegovoj poslednjoj šansi za veliki rezultat.  Ovo je jedna moćna priča koja ponekad oduzima dah. Senzualna muzika Dejva Grusi

Doručak je generalno, za mnoge na ovim našim balkanskim prostorima koji su ranije imali ovu privilegiju, postao luksuz. Ali, zato je dobio na značaju. Sada je poput nekog praznika ili svetog dana ili proslave rođendana ili neke druge značajne godišnjice. Jedan vredan raritet. Za srednjestojeću sirotinju, on je poput letnje i zimske ravnodnevnice. Već za elitnu sirotinju, recimo  prosvetare, doručkom se obeležavaju četiri godišnja doba. Šta se iz ovoga zaključuje?  Neko površan reći će - ima se, može se... Budala!  Analitički duhovi  će, međutim, nakon dubokog promišljanja, doći do krajnje zabrinjavajućeg i prilično alarmantnog zaključka - postoji ogromna nejednakost među sirotinjom! Nakon toga, vrlo studiozno, metodom daljeg logičkog zaključivanja, uz primenu najnovijih dostignuća, sa krupnim suzama u očima, stići će do epohalnog otkrića, a to je da svet - nije pravedan!