MELANHOLIČNI NAGOVEŠTAJ U SLIKAMA VOJINA RUPIĆA
"Slika proteklih voda je ono što me privlači, i to ne toliko svojom adekvatnošću koliko svojom diskretnom melanholijom.
Ja imam običaj da sebe zamišljam kako pred veče prolazim jednom određenom ulicom ponavljajući stih o proteklim vodama. Zanimljivo je da tom ulicom inače prolazim vrlo retko. U vreme kad pada mrak, mislim da sam prošao samo jednom. Doživljaj ugodne sete koji sam tada otkrio vezujem za sve stvari koje imaju sličnu boju.
Znam i otkud potiče ta seta. U suton prolazi tom ulicom dosta sveta, tako da se čovek ne oseća previše sam. Ima i buke, ali izgleda kao da dopire izdaleka. S druge strane, u suton malo ko obraća pažnju na koga i vidljivost je slaba, pa se dobija utisak kao da ništa ne može da poremeti naš mir. Biće da je ta teško uhvatljiva i možda samo u taj sumrak, u toj ulici, ostvarena sinteza ono što izaziva ugodnu, slatkastu nostalgiju za nečim neodređenim.
Verovatno da i moja uspomena zato ima jedan sličan ton. Takva seta i može da se javi samo kad je strah od spoljnjeg sveta, sveden na udobnu i pristojnu udaljenost, a ipak prisutan u vidu nekog pritajenog bola zbog nepokretnosti.
Ali ta nostalgija opominje me da ima još nešto što bih želeo da kažem o ovom sećanju. Samo ne mogu tačno da odredim šta. Imam utisak da je to vezano za ono veče pored crkve, ali ne vidim šta bih još mogao da kažem za to veče. Ništa, izuzev da je bilo praćeno nekom sličnom setom. Bilo je tiho.
Ponekad, i ono se vraća".
Nikola Milošević: Ogled iz antropologije (Antropološki eseji)
Slikarstvo Vojina Rupića - video prezentacija:
Коментари
Постави коментар