"Grlom u jagode" - diskretni šarm beogradske romantike
Serija "Grlom u jagode" reditelja Srđana Karanovića (scenario su pisali on i Rajko Grlić) danas ima antologijsku vrednost. Prva je kod nas, ili jedna od prvih, koja je na šarmantan, duhovit, kreativan, nepretenciozan način govorila o fenomenu odrastanja i sazrevanja jedne urbane, velegradske generacije suočene sa velikim istorijskim izazovima i prekretnicama, u kulturnom, vrednosnom i egzistencijalnom smislu.
To je generacija koja je stasavala šezdesetih godina prošlog veka (od 1960. do 1969) kada su do tada vladajuće vrednosti i kodeksi, inspirisane dobrim delom ratnim i poratnim dešavanjima, ustupale mesto NOVOM. To novo još nije bilo definisano, još se porađalo, ali je put počeo da se trasira i nazad se više nije moglo. Osvajale su se slobode, a mlade generacije su po prirodi stvari u tome prednjačile. Da li je sutrašnjica donela ono što se očekivalo, drugo je pitanje, po svemu sudeći nije, što se može videti u filmu "Jagode u grlu", poprilično mračnom nastavku serije, ali neka to bude predmet neke druge analize.
Generacijski jazovi su se prevazilazili, često uz gunđanje starijih, ali to negodovanje, barem u ovoj seriji, nije bilo opasno i previše moralističko, kao ni inkvizitorsko. Bilo je blago i na svoj način šarmantno, tako da su generacijski nesporazumi i nerazumevanja često bili izvor nečega što bismo mogli nazvati "porodični humor" .
U centru pažnje je glavni junak, Bane Bumbar, srednjoškolac a kasnije student, prva velika uloga nedavno preminulog glumca Branka Cvejića, koju je on odigrao maestralno. Tu je njegova porodica, majka, otac, sestra, baka, sestrin muž... Opet izvanredna glumačka ekipa koju predvode Olivera Marković, Danilo Stojković, Josif Tatić... I tu su, naravno, na drugoj strani njegovi školski drugovi, njegova devojka, druge simpatije, rivali... Gordana Marić, Zlata Petković, Bogdan Diklić, Miki Manojlović, Aleksandar Berček... Svi su tada bili na početku. I činilo nam se tada (serija je u produkciji Televizije Beograd napravljena 1975. godine), a čini se i sada, da su se toliko uživeli u svoje uloge da se razlika između glume i stvarnog života zapravo izbrisala. Naravno nije, ali je to samo dokaz koliko su na svojim počecima već bili dobri glumci.
Naši roditelji su je tih sedamdesetih godina (1976), kada je počela da se prikazuje, već gledali sa nostalgijom, a uz njih smo i mi, tada još uvek deca u osnovnoj školi, osećali izvesnu nostalgiju. Jer, došlo je drugo vreme, a te šezdesete su nam izgledale kao neko skromno, nevino, neiskvareno, romantično zlatno doba. Ljudi jesu bili siromašni, živeli su skromno, to se u seriji vidi, ali je bilo lepote i plemenitosti u onome što zovemo "međuljudski odnosi". Topline. Gde čak ni sitne spletke i zajedljivosti ne deluju kao zloba, već više kao šarmantne šale kojima se, posle svega, valja nasmejati. Upravo ta, specifično naša, toplina čini ovu seriju tako originalnom kada se uporedi sa drugim serijama inostrane produkcije u kojima se takođe obrađivao fenomen odrastanja i sazrevanja mladih generacija. Da budemo potpuno jasni, nisu samo mladi u seriji ti koji deluju neiskvareno i čedno, takvi su nekako svi, i roditelji, i profesori, i prijatelji... Čak i onda kada imaju bogato životno iskustvo i kada im mangupluk u mladosti nije bio stran.
Ima i "narodskog" humora, ali bi karakteristika serije mnogo više bile urbane duhovitosti, karakteristične replike iz beogradskog žargona koje i danas, posle toliko godina, imaju svoj neodoljivi diskretni šarm. Svaka epizoda je pripovest za sebe, i svaka, kao sastavni deo, ima pričicu o tome šta se, u godini kada se radnja te epizode događa, najvažnije dešavalo na svetskom planu.
O čemu govore epizode? Prve simpatije, zaljubljivanja, pa i ljubavi, potreba za samopotvrđivanjem, bavljenje sportom, uranjanje u svet umetnosti, odnos prema velikom svetu, prve farmerice koje nisu bile samo odevni predmet i modni detalj, prve "lude" igranke na Kalemegdanu uz muziku Mileta Lojpura, poetski citati... Sve to i mnogo više od toga sadrže ove priče ispričane jednostavno, zanimljivo i sa uvek prisutnom blagom ironijom. Koja nas, što može delovati malo paradoksalno, ne udaljava nijednog trenutka od malopre pomenute međuljudske topline, kao ni od nostalgičnog doživljaja, a upravo oni prožimaju celu priču.
Nostalgičnom doživljaju svakako doprinosi muzika Zorana Simjanovića, po kojoj se serija i danas prepoznaje i koja uvek bude nekako prva asocijacija na nju. Serija "Grlom u jagode" odličan je primer kako se o nekim važnim egzistencijalnim, generacijskim, porodičnim, vrednosnim temama i fenomenima može govoriti na pitak, jednostavan i duhovit način.
Prva epizoda serije "Grlom u jagode" :
Odabrani delovi:
Na današnji dan 2005.godine (29. jul) preminuo je Mile Lojpur, legenda Beograda i jedan od začetnika srpskog i jugoslovenskog rokenrola.
Davnih 1950-tih počeo je da nastupa na čuvenim igrankama na Kalemegdanu koju se vremenom stekle kultni status. Lojpur će ostati upamćen i po pojavljivanju u TV seriji "Grlom u jagode", koja je ovekovečila upravo taj period istorije na beogradskom asfaltu, a čiji je glavni protagonista, glumac Branko Cvejić, preminuo pre dva dana.
Коментари
Постави коментар