"Orkanski visovi"

"Orkanski visovi" je film iz 1939. godine rađen po romanu Emili Bronte. Reditelj je bio Vilijam Vajler, a u glavnim ulogama su Merl Oberon i Lorens Olivije, koji je za ovu ulogu bio nominovan za Oskara. Film je bio nominovan u više kategorija, među kojima i za najbolji film, a Oskara je osvojio za najbolju fotografiju.




"Orkanski visovi"  (енгл. Wuthering Heights) jedini je roman Emili Bronte. Napisan između oktobra 1845. i juna 1846, roman je objavljen 1847. godine  pod pseudonimom Elis Bel; naredne godine, tridesetogodišnja Bronte umire. Nakon Emiline smrti, njena sestra Šarlota uređuje rukopis "Orkanskih visova" i ovu verziju uspeva da objavi 1850. kao posthumno drugo izdanje.


 Iako se danas smatra klasikom engleske književnosti, recenzije "Orkanskih visova" u to vreme bile su izrazito polarizovane; smatralo se da je roman kontroverzan jer je neuobičajeno jak opis duševne i fizičke okrutnosti provocirao stroge viktorijanske ideale koji se tiču verskog licemerja, moralnosti, društvenih klasa i neravnopravnosti među polovima.


 Roman je poslužio kao inspiracija za adaptacije koje uključuju film, radio i televizijske dramatizacije, mjuzikl Bernarda J. Tejlora, balet, operu, pesmu Silvije Plat, roman "Sluškinjina priča" Margaret Atvud, pesmu Kejt Buš iz 1978. godine...

Izvor: Wikipedia


Džon. S. Vitli sa Univerziteta u Saseksu kaže da su "Orkanski visovi" divlja, strastvena priča o intenzivnoj i gotovo demonskoj ljubavi između Ketrin Ernšo i Hitklifa, deteta koje je usvojio njen otac.  Nakon smrti gospodina Ernšoa, Ketrinin brat Hindli maltretira i ponižava Hitklifa koji, pogrešno verujući da mu ljubav prema Ketrin nije uzvraćena, napušta Orkanske visove, da bi se godinama kasnije vratio kao bogat i pristojan čovek.  On nastavlja da traži strašnu osvetu za svoje nekadašnje nevolje.  Radnja priče je haotična i neumorno nasilna, ali rukovanje složenom strukturom, evokativni opisi usamljenog okruženja i poetska veličina vizije čine ovaj jedinstveni roman remek-delom engleske književnosti - zaključuje Džon S. Vitli.



  
Evo nekoliko odlomaka iz romana:

"On je želeo da sve počiva u zanosu mira, a ja da sve treperi i igra u veseloj svetkovini. Rekla sam mu da bi njegov raj bio samo poluživ, a on je odgovorio da bi moj bio polupijan". 


"Jednom, međutim, umalo se nismo posvađali. On je rekao da je najprijatniji način da se provede topao julski dan ležati od jutra do večeri u sredini pustare na kakvoj padini obrasloj vresom, dok pčele sanjivo zuje unaokolo među cvećem, ševe pevaju visoko iznad glave i sunce sija s plavog vedrog neba. To je bila njegova najlepša ideja o rajskoj sreći. Moja je bila da se njišem na grani drveta čije zeleno lišće šumi, dok duva zapadni vetar, a sjajni beli oblaci brzo prelaze preko neba; i ne samo ševe, već i drozdovi, kosovi, kudeljarke i kukavice sa svih strana ispunjavaju vazduh muzikom".


"...i tako on nikad neće znati koliko ga volim, i to ne zato što je lep, več zato što je on više ja nego i sama što sam. Od ma čega da su naše duše sazdane, njegova i moja su iste". 


"On je moja velika misao u životu. Kad bi sve drugo uginulo, a on ostao, ja bih još uvek postojala; a kad bi sve drugo ostalo, a on nestao, vasiona bi se pretvorila u ogromnog tuđinca, činilo bi mi se da nisam deo nje". 




Odlomak iz filma "Orkanski visovi" iz 1939:

Jedna od savremenih filmskih adaptacija romana "Orkanski visovi" - ceo film sa prevodom:

Коментари

  1. Sjajna, romantična, potresna, strasna knjiga kojoj se ponekad treba vratiti. Teško je danas naći takve emocije i baš zato ih se treba podsetiti. Da se ne zaborave.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

"PROCES" FRANCA KAFKE - RAZLIČITE PERSPEKTIVE

ERAZMUS PROJEKAT - PRIČE SA BORA BORE I MALDIVA

KOLIKO NAJVEĆI AMERIČKI PISCI DUGUJU KLASIČNOJ KNJIŽEVNOSTI