"Raduje li se iko u paklu perspektivi besmrtnosti? "
"Godine koje su pojeli skakavci", u tri toma, izdate su između 1987. i 1990. To je autobiografsko-memoarska proza Borislava Pekića (1930 - 1992) sa ocenama i objašnjenjima vremena posle 2. svetskog rata. Pekić se bavi i opštim stanjem Jugoslavije kao i drugim zemljama i njihovim kaznenim sistemima. On slika zatvorski život kao jedinstvenu civilizaciju, a civilizaciju "slobode" kao specijalan vid zatvora. Ova trilogija je Pekiću donela Nagradu Miloš Crnjanski 1989. kao najbolja memoarska proza.
Uspomene iz zatvora ili antropopeja (1948-1954)
„Ne veruj onima koje često kažnjavaju, a na njima se to ne primećuje, ali ni onima koje ne kažnjavaju nikad, a na njima se to primećuje. Najbolje je da ne veruješ nikom. Ali da se ponašaš kao da veruješ svakome.“ Borislav Pekić
Letopis zatvorskih godina Borislava Pekića iznosi svu tragiku piščevog ličnog iskustva i obelodanjuje surovo naličje komunističkog režima u Jugoslaviji neposredno posle Drugog svetskog rata. Čitajući ovo potresno i poučno svedočanstvo otkrićemo zajedno sa piscem kako tamnica menja jezik, percepciju, život, pretvarajući se u neku vrstu paralelne stvarnosti gde se zakonitosti ljudske zajednice najbolje vide.
Gde su granice slobode? Da li svi putevi borbe vode u stradanje? Jesu li osuda, prisila i teror nezavidna baština od koje društvo još nije odustalo?
Odgovore za koje mnogi nemaju snage i savesti Borislav Pekić nalazi u svom i kolektivnom iskustvu svog naroda, kao i u tekovinama civilizacije u koje u svim periodima istorije spada i – zatvor. U svom tamnovanju pisac nalazi okvir vlastite egzistencije i duha, borbe i istinskih granica života i smrti – smisla življenja, pre svega.
Izvori: "Godine koje su pojeli skakavci", izdavačka kuća Laguna, Vikipedija
Govori Borislav Pekić:
Коментари
Постави коментар